Prijava Registracija

Prijavite se

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Izradite korisnički račun

Polja označena zvijezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *
Captcha *
lex

lex

Donosimo sve teme koje će biti obrađene na XV. JUBILARNOM KONGRESU PRAVNIKA U ZDRAVSTVU s međunarodnim sudjelovanjem koji će se održati od 21. do 23. studenoga 2024. godine u Varaždinu. Pridružite nam se!Program

Program1

Prijavnica u Wordu s cijenama i uslugom hotela na linku

⚖ Zanimljiva presuda iz domene medicinskog prava
⚖ Europski sud za ljudska prava donio je presudu u predmetu Pindo Mulla protiv Španjolske, u kojoj je utvrđeno kršenje članka 8. (pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života), u vezi sa člankom 9. (sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti) Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP).
⚖ Predmet se odnosio na medicinski tretman pacijentice, Jehovine svjedokinje, kojoj je tijekom hitnog hirurškog zahvata administrirana transfuzija krvi, usprkos njenom izričitom protivljenju da se podvrgne transfuziji krvi bilo koje vrste, u bilo kojem slučaju, uključujući situacije u kojima joj je ugrožen život.
⚖ Postupajući po španjolskim zakonima, bolnica u Madridu je zatražila hitno odobrenje suca za izvođenje operacije u cilju spašavanja života pacijentice, koja bi mogla uključivati transfuziju krvi. Sudac, nesvjestan želja pacijentice, odobrio je sve potrebne medicinske procedure. Pacijentici je tijekom operacije dana transfuzija krvi bez njenog znanja.
⚖ Ključno pravno pitanje u ovom predmetu bilo je kako pomiriti pravo pacijentice na osobnu autonomiju u vezi s medicinskim odlukama, posebno u odbijanju transfuzije krvi, s obavezom države da zaštiti život i zdravlje.
⚖ Sud je prepoznao značajno miješanje države u pravo pacijentice na poštivanje privatnog života (član 8. EKLJP), posebno u vezi s njenom autonomijom u donošenju medicinskih odluka. Njeno odbijanje transfuzije krvi bilo je zasnovano na duboko ukorijenjenim vjerskim uvjerenjima, što je povezalo članke 8. i 9. EKLJP. Ovo miješanje je bilo zakonito prema španjolskom pravu, s ciljem zaštite zdravlja i života pacijentice.
⚖ Sud je priznao da država ima obavezu štititi život, uključujući hitne medicinske situacije, ali istovremeno odrasla osoba sposobna za donošenje odluka ima pravo odbiti liječenje, čak i ako to nosi rizik od smrtonosnih posljedica. Pravo na osobnu autonomiju u medicinskim odlukama nije apsolutno, ali ograničenja moraju biti opravdana prema članku 8. stav 2. EKLJP.
⚖ U ovom slučaju, postupak donošenja odluka nije dao dovoljno težine unaprijed postavljenoj izričitoj direktivi pacijentice i njenom pisanom odbijanju transfuzije krvi. Nedostatak točnih informacija dostavljenih sucu doveo je do toga da je autonomija pacijentice zanemarena bez adekvatnog opravdanja.
⚖ Sud je naglasio potrebu da države balansiraju između poštovanja osobne autonomije i obaveze države u zaštiti života. Španjolska je imala sistem koji poštuje unaprijed postavljene medicinske direktive, ali taj sistem nije funkcionirao ispravno. Sud je presudio da, ukoliko postoje sumnje u autentičnost odbijanja pacijenta za liječenje koje spašava život, hitna medicinska pomoć može biti pružena. Međutim, u ovom slučaju, želje pacijentice su bile jasne i nedvosmislene, te su kao takve trebale biti poštivane.
⚖ Sud je presudio da Španjolska treba platiti pacijentici 12.000,00 € na ime naknade nematerijalne štete, te 14.000,00 € na ime troškova.
Utorak, 30 Srpanj 2024 12:54

Dokaz o radnom iskustvu

Što je radno iskustvo u struci i kako se dokazuje?

 

Svakodnevno možemo vidjeti natječaje za posao u kojima se navodi radno mjesto za koje se zapošljava, obveze, dužnosti i odgovornosti pojedinog radnog mjesta, uvjeti koje budući zaposlenik mora ispuniti, eventualna natječajna procedura (testiranje i sl.). U takvim je natječajima jedna od stavki i uputa kandidatima da prilože dokaz o radnom iskustvu.

Postavlja se pitanje kako dokazati radno iskustvo odnosno koje se sve isprave i dokumenti mogu smatrati dokazima radnog iskustva. O tom pitanju svojevremeno se izjasnilo i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i to mišljenjem od 27.08.2015. godine. U mišljenju je navedeno da je sukladno odredbi članka 130. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14) poslodavac dužan u roku od osam dana na zahtjev radnika izdati potvrdu o vrsti poslova koje obavlja i trajanju radnog odnosa, odnosno u roku od petnaest dana od dana prestanka radnog odnosa radniku vratiti sve njegove isprave i primjerak odjave s obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te mu izdati potvrdu o vrsti poslova koje je obavljao i trajanju radnog odnosa. Slijedom navedenog, radnika treba uputiti (bivšem) poslodavcu sa zamolbom izdavanja spomenute potvrde (ako mu je nije prije dostavio).

Također, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava skreće pozornost da kandidatu na natječaju u svrhu dokazivanja radnog iskustva ujedno mogu poslužiti drugi dokumenti, odnosno isprave koje pobliže opisuju njegovo radno mjesto ili preciziraju poslove na kojima je radnik prethodno radio. Takvi dokumenti mogu biti, primjerice, prijašnji ili sadašnji ugovor o radu, druge potvrde ili izjave poslodavaca odnosno nadređenih osoba (s eventualnim prilozima koji bi potvrđivali njihov radnopravni status kod poslodavca), preporuke i slično.

Nadalje, kao dokaz o radnom iskustvu svakako može poslužiti i preslika radne knjižice za razdoblja rada koja su se vodila u radnoj knjižici (budući da se od 1.07.2013. papirnata radna knjižica više ne koristi), a nakon tog datuma, radi dokazivanja radnog iskustva svakako treba u nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ishoditi elektronički zapis o podacima iz radnog odnosa, temeljem Pravilnika o elektroničkom zapisu podataka iz područja radnih odnosa (Narodne novine, broj 32/15). Poslodavac može provjeriti vjerodostojnost elektroničkog zapisa očitavanjem bar-koda ili upisom broja ispod bar-koda te upisom kontrolnog broja u predviđena polja za to na internetskoj stranici HZMO-a.

Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN br.108/12,144/12,81/13,112/13, 71/15, 78/15, 114/22) koji je stupio na snagu 01.10.2012. godine, a koji Zakon je gotovo u cijelosti preuzeo odredbe Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza (NN br.125/11), propisani su rokovi ispunjenja novčanih obveza u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze.
 
Člankom 12. Zakona određeni su rokovi ispunjenja novčanih obveza u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava. Tako je odredbom stavka 1., 2. i 3. citiranog članka propisano da „u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, može se ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 30 dana.
Iznimno, i samo ako je to objektivno opravdano posebnim značajkama i naravi ugovora, može se ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok plaćanja, ali ne dulji od 60 dana. Ako ugovorom nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana“.
U odnosu na početak računanja roka plaćanja, u članku 12. stavku 5. Zakona propisano je kada točno počinje teći rok za ispunjenje novčane obveze u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava, kako ne bi bilo spora o točnom vremenu dospijeća tražbine. Tako je određeno da rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od dana određenog člankom 11. stavkom 4. Zakona.
Dakako, riječ je o kalendarskim, a ne o radnim danima koja je razlika jasno naglašena na teritoriju EU Direktivom 2011/7/EU.

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (u nastavku teksta: Ministarstvo), konkretno, Uprava za rad i zaštitu na radu dana 4. ožujka 2024. dala je Uputu (KLASA: 023-01/24-01/28 URBROJ: 524-03-01/1-24-1) o postupanju vezano uz primjenu Zakona o radu na izmjene ugovora o radu radi prevođenja prema novoj Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama iz 2024.

„Nakon što je početkom 2024. stupio na snagu Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Nar. nov., br. 155/23) te naknadno i Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (Nar. nov., broj 22/24, u nastavku teksta: Uredba) ovim putem dajemo uputu u vezi primjene odredbi općeg propisa o radu na postupak prevođenja naziva i koeficijenata postojećih radnih mjesta u nove nazive i pripadajuće koeficijente za zaposlene u javnim službama.

Prijelaznom odredbom članka 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisano je da je čelnik javne službe dužan u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu Uredbe provesti postupak tzv. prevođenja te službenicima i namještenicima ponuditi izmjenu ugovora o radu. Uredba je stupila na snagu 1. ožujka 2024. Na ponudu izmjene ugovora o radu zatečenim službenicima i namještenicima u javnim službama na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - Odluka USRH).

Naziv radnog mjesta, odnosno narav ili vrsta rada na koje se radnik zapošljava obvezni je dodatak svakog ugovora o radu, dok za podatak o brutoplaći, uključujući brutoiznos osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka te ostalih primitaka za obavljeni rad i razdobljima isplate tih i ostalih primitaka na temelju radnog odnosa na koja radnik ima pravo, ugovor o radu može uputiti na primjenjivi zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu kojim se uređuju ta pitanja.

Napominjemo kako su člankom 3. Uredbe radna mjesta predviđena ovisno o razini obrazovanja, odnosno razini cjelovite kvalifikacije koja je uvjet za rad na određenom radnom mjestu.

Također, nastavnim člancima Uredbe predviđeni su minimalni stručni uvjeti za opća i posebna radna mjesta.

S tim u vezi skrećemo pažnju da članak 23. Zakona o radu propisuje da se ugovor o radu može sklopiti samo s osobom koja udovoljava uvjetima koji su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni kao posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa.

Nadalje, Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama predviđeno je da službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak.

Ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu. To konkretno znači da službenik i namještenik prema članku 133. Zakona o radu u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo može podnijeti tužbu.

Obveza ustanova je do kraja ožujka 2024. godine u Registar zaposlenih u državnoj službi i javnim službama unijeti podatke o novim nazivima radnih mjesta i koeficijentima, sve kako bi se u mjesecu travnju isplatila plaća za ožujak prema novom uređenju.

Sljedeća zakonska obveza čelnika javne službe odnosno upravljačkog tijela tiče se donošenja općeg akta o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Uredbom, i to u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Uredbe, dakle do 1. rujna 2024. godine.

Prijelaznom odredbom članka 38. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisano je da je čelnik javne službe dužan u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu općeg akta o sistematizaciji ponuditi službenicima i namještenicima izmjenu ugovora o radu, ako se radi o promjeni u odnosu na ugovor sklopljen na temelju članka 36. Zakona. Na ponudu izmjene ugovora o radu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o radu.

Sukladno članku 10. Zakona o radu radni odnos zasniva se ugovorom o radu, kao suglasnim očitovanjem volja dviju ugovornih strana (radnika i poslodavca) o bitnim sastojcima ugovora.

Slijedom toga, poslodavac može radniku ponuditi sklapanje novog ugovora o radu odnosno izmjenu postojećeg. Radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a rok ne smije biti kraći od osam dana.

Ako radnik pristane sklopiti izmijenjeni ugovor, smatra se da su danom sklapanja tog ugovora prestale vrijediti prethodne ugovorne odredbe koje su sada izmijenjene. Ako radnik odbije ponudu poslodavca za sklapanjem izmijenjenog ugovora o radu, tada poslodavac ima mogućnost otkazati ugovor i istodobno radniku predložiti sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima. Dakle, u tom će slučaju trebati primijeniti institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora propisan odredbama članka 123. Zakona o radu.

Radnik može prihvatiti ili odbiti prihvaćanje nove ponude ugovora o radu, pa u ovom potonjem slučaju nastupaju sve pravne posljedice otkaza. U konkretnom slučaju radit će se o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, odnosno aktivirat će se učinci takvog otkaza. Skrećemo pažnju da bi u tom slučaju radnik imao pravo i na isplatu zakonske otpremnine, ako ispunjava uvjete propisane člankom 126. Zakona o radu.“

U Nar. nov. br. 22 od 26. veljače 2024. godine objavljene su nove uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama te državnoj službi, koje stupaju na snagu 1. ožujka 2024., čiji se pregled daje u nastavku.

U Nar. nov. br. 22 od 26. veljače 2024. godine objavljene su sljedeće uredbe:

Na temelju Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama:

1. Uredba o načinu primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama  https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_02_22_351.html
2. Uredba o rasponima koeficijenata u platnim razredima u jedinstvenoj platnoj ljestvici u državnoj službi i javnim službama https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_02_22_352.html
3. Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_02_22_354.html 

Sve Uredbe stupaju na snagu 1. ožujka 2024. godine.

Naš dugogodišnji sudionik kongresa pravnika u zdravstvu Prof.dr.sc. Marinko Đ. Učur dobio visoko priznanje!

Dodjela priznanja i nagrada za ostvarena iznimna i vrijedna postignuća u području sigurnosti i zdravlja na radu

U organizaciji ZIRS Učilište – ustanova za obrazovanje odraslih i znanstveno-stručnog časopisa Sigurnost, u Zagrebu je 5. prosinca 2023. godine održana 24. tradicionalna godišnja nacionalna Konferencija s međunarodnim sudjelovanjem "Sigurnost i zdravlje – temeljno načelo i pravo na radu"

Tom prigodom uvaženom prof.dr.sc. Marinku Učuru, diplomiranom pravniku dodijeljen je „Oscar za ostvarene iznimne rezultate u promicanju i unapređenju sigurnosti i zdravlja na radu (životno djelo)“.

Prilikom dodjele prestižne nagrade „Oskar – povelja s plaketom“ istaknuto je kako se povelja dodjeljuje prof. Učuru za višegodišnje posebne zasluge i osobiti doprinos unapređenju zaštite na radu i zaštite zdravlja u Republici Hrvatskoj. 

Naime, Marinko Đ. Učur diplomirao je na Pravnom fakultetu a radni odnos započeo je 1963. godine. Radio je u državnoj službi i u gospodarstvu na svim funkcijama (od referenta do direktora). Na fakultetima i sveučilišnim studijima prošao je sve „faze“ i statuse od asistenta do redovnog profesora u trajnom zvanju i zvanju znanstvenog savjetnika. Posebni interes i rezultate ostvario je u području radnog prava, službeničkom pravu, pravu sigurnosti i zaštite na radu, pomorskom radnom pravu i nomotehnici. Autor je brojnih udžbenika kao i brojnih priručnika iz područja radnog prava, prava zaštite na radu, ali i drugih pravnih disciplina. Nekoliko stotina stručnih i znanstvenih radova objavljeno mu je u stranim i domaćim časopisima te zbornicima iz područja zaštite na radu. Urednik je, član uredništva, Savjeta, Zbornika pravnih fakulteta, stručnih časopisa u zemlji  i inozemstvu. Član je pravne akademije, odbora za zakonodavstvo i odbora za rad (u nekoliko mandata) u Hrvatskom saboru. Zagovornik je osnivanja Komore stručnjaka (savjetnika) za  zaštitu na radu. Nakon završetka radnog vijeka na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te umirovljenja, i dalje je aktivan sudionik u brojnim  programima, uključivo i  u području zaštite na radu. Umirovljen je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. 

NAŠE ISKRENE ČESTITKE!

Novi Zakon o plaćama u državnoj i javnim službama https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_12_155_2359.html stupio je na snagu 01. siječnja 2024. godine. Čekamo koeficijente!

Stranica 1 od 13