Prijava Registracija

Prijavite se

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Izradite korisnički račun

Polja označena zvijezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *
Captcha *

Donosimo KONAČNI Program XVI. Kongresa pravnika u zdravstvu s međunarodnim sudjelovanjem In Honorem Snježana Cerjan - koji će se održati od 20.-22. studenoga 2025. u Varaždinu.

KONAČNI PROGRAM XVI. KONGRESA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU 2

KONAČNI PROGRAM XVI. KONGRESA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU 3

KONAČNI PROGRAM XVI. KONGRESA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU 4

KONAČNI PROGRAM XVI. KONGRESA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU 5

Donosimo sve teme koje će biti obrađene na XV. JUBILARNOM KONGRESU PRAVNIKA U ZDRAVSTVU s međunarodnim sudjelovanjem koji će se održati od 21. do 23. studenoga 2024. godine u Varaždinu. Pridružite nam se!Program

Program1

Prijavnica u Wordu s cijenama i uslugom hotela na linku

⚖ Zanimljiva presuda iz domene medicinskog prava
⚖ Europski sud za ljudska prava donio je presudu u predmetu Pindo Mulla protiv Španjolske, u kojoj je utvrđeno kršenje članka 8. (pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života), u vezi sa člankom 9. (sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti) Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP).
⚖ Predmet se odnosio na medicinski tretman pacijentice, Jehovine svjedokinje, kojoj je tijekom hitnog hirurškog zahvata administrirana transfuzija krvi, usprkos njenom izričitom protivljenju da se podvrgne transfuziji krvi bilo koje vrste, u bilo kojem slučaju, uključujući situacije u kojima joj je ugrožen život.
⚖ Postupajući po španjolskim zakonima, bolnica u Madridu je zatražila hitno odobrenje suca za izvođenje operacije u cilju spašavanja života pacijentice, koja bi mogla uključivati transfuziju krvi. Sudac, nesvjestan želja pacijentice, odobrio je sve potrebne medicinske procedure. Pacijentici je tijekom operacije dana transfuzija krvi bez njenog znanja.
⚖ Ključno pravno pitanje u ovom predmetu bilo je kako pomiriti pravo pacijentice na osobnu autonomiju u vezi s medicinskim odlukama, posebno u odbijanju transfuzije krvi, s obavezom države da zaštiti život i zdravlje.
⚖ Sud je prepoznao značajno miješanje države u pravo pacijentice na poštivanje privatnog života (član 8. EKLJP), posebno u vezi s njenom autonomijom u donošenju medicinskih odluka. Njeno odbijanje transfuzije krvi bilo je zasnovano na duboko ukorijenjenim vjerskim uvjerenjima, što je povezalo članke 8. i 9. EKLJP. Ovo miješanje je bilo zakonito prema španjolskom pravu, s ciljem zaštite zdravlja i života pacijentice.
⚖ Sud je priznao da država ima obavezu štititi život, uključujući hitne medicinske situacije, ali istovremeno odrasla osoba sposobna za donošenje odluka ima pravo odbiti liječenje, čak i ako to nosi rizik od smrtonosnih posljedica. Pravo na osobnu autonomiju u medicinskim odlukama nije apsolutno, ali ograničenja moraju biti opravdana prema članku 8. stav 2. EKLJP.
⚖ U ovom slučaju, postupak donošenja odluka nije dao dovoljno težine unaprijed postavljenoj izričitoj direktivi pacijentice i njenom pisanom odbijanju transfuzije krvi. Nedostatak točnih informacija dostavljenih sucu doveo je do toga da je autonomija pacijentice zanemarena bez adekvatnog opravdanja.
⚖ Sud je naglasio potrebu da države balansiraju između poštovanja osobne autonomije i obaveze države u zaštiti života. Španjolska je imala sistem koji poštuje unaprijed postavljene medicinske direktive, ali taj sistem nije funkcionirao ispravno. Sud je presudio da, ukoliko postoje sumnje u autentičnost odbijanja pacijenta za liječenje koje spašava život, hitna medicinska pomoć može biti pružena. Međutim, u ovom slučaju, želje pacijentice su bile jasne i nedvosmislene, te su kao takve trebale biti poštivane.
⚖ Sud je presudio da Španjolska treba platiti pacijentici 12.000,00 € na ime naknade nematerijalne štete, te 14.000,00 € na ime troškova.
Utorak, 30 Srpanj 2024 12:54

Dokaz o radnom iskustvu

Što je radno iskustvo u struci i kako se dokazuje?

 

Svakodnevno možemo vidjeti natječaje za posao u kojima se navodi radno mjesto za koje se zapošljava, obveze, dužnosti i odgovornosti pojedinog radnog mjesta, uvjeti koje budući zaposlenik mora ispuniti, eventualna natječajna procedura (testiranje i sl.). U takvim je natječajima jedna od stavki i uputa kandidatima da prilože dokaz o radnom iskustvu.

Postavlja se pitanje kako dokazati radno iskustvo odnosno koje se sve isprave i dokumenti mogu smatrati dokazima radnog iskustva. O tom pitanju svojevremeno se izjasnilo i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i to mišljenjem od 27.08.2015. godine. U mišljenju je navedeno da je sukladno odredbi članka 130. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14) poslodavac dužan u roku od osam dana na zahtjev radnika izdati potvrdu o vrsti poslova koje obavlja i trajanju radnog odnosa, odnosno u roku od petnaest dana od dana prestanka radnog odnosa radniku vratiti sve njegove isprave i primjerak odjave s obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te mu izdati potvrdu o vrsti poslova koje je obavljao i trajanju radnog odnosa. Slijedom navedenog, radnika treba uputiti (bivšem) poslodavcu sa zamolbom izdavanja spomenute potvrde (ako mu je nije prije dostavio).

Također, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava skreće pozornost da kandidatu na natječaju u svrhu dokazivanja radnog iskustva ujedno mogu poslužiti drugi dokumenti, odnosno isprave koje pobliže opisuju njegovo radno mjesto ili preciziraju poslove na kojima je radnik prethodno radio. Takvi dokumenti mogu biti, primjerice, prijašnji ili sadašnji ugovor o radu, druge potvrde ili izjave poslodavaca odnosno nadređenih osoba (s eventualnim prilozima koji bi potvrđivali njihov radnopravni status kod poslodavca), preporuke i slično.

Nadalje, kao dokaz o radnom iskustvu svakako može poslužiti i preslika radne knjižice za razdoblja rada koja su se vodila u radnoj knjižici (budući da se od 1.07.2013. papirnata radna knjižica više ne koristi), a nakon tog datuma, radi dokazivanja radnog iskustva svakako treba u nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ishoditi elektronički zapis o podacima iz radnog odnosa, temeljem Pravilnika o elektroničkom zapisu podataka iz područja radnih odnosa (Narodne novine, broj 32/15). Poslodavac može provjeriti vjerodostojnost elektroničkog zapisa očitavanjem bar-koda ili upisom broja ispod bar-koda te upisom kontrolnog broja u predviđena polja za to na internetskoj stranici HZMO-a.

Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN br.108/12,144/12,81/13,112/13, 71/15, 78/15, 114/22) koji je stupio na snagu 01.10.2012. godine, a koji Zakon je gotovo u cijelosti preuzeo odredbe Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza (NN br.125/11), propisani su rokovi ispunjenja novčanih obveza u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze.
 
Člankom 12. Zakona određeni su rokovi ispunjenja novčanih obveza u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava. Tako je odredbom stavka 1., 2. i 3. citiranog članka propisano da „u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, može se ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 30 dana.
Iznimno, i samo ako je to objektivno opravdano posebnim značajkama i naravi ugovora, može se ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok plaćanja, ali ne dulji od 60 dana. Ako ugovorom nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana“.
U odnosu na početak računanja roka plaćanja, u članku 12. stavku 5. Zakona propisano je kada točno počinje teći rok za ispunjenje novčane obveze u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava, kako ne bi bilo spora o točnom vremenu dospijeća tražbine. Tako je određeno da rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od dana određenog člankom 11. stavkom 4. Zakona.
Dakako, riječ je o kalendarskim, a ne o radnim danima koja je razlika jasno naglašena na teritoriju EU Direktivom 2011/7/EU.
Stranica 1 od 18