1. Prijevozni troškovi bi se trebali isplaćivati kao i dosad (dakle, ništa se ne mijenja), a sukladno odredbi čl. 100. st. 2. GKU, koji nas je uputio da istražimo sve granske kolektivne ugovore iz javnih djelatnosti (kultura, socijala, znanost i visoko obrazovanje, školstvo, ...), i konačno da dođemo do zaključka uda u čl. 66. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi (NN br. 133/11) je na nas propisan i primjenjiv prijevozni trošak na posao i s posla, jer je to nama trenutno povoljnije pravo...
2.Što se tiče dežurstva i pripravnosti, na snazi je Odluka ministra zdravlja o visini isplate naknade na osnovu rada u dežurstvu i po pozivu te naknade za pripravnost (NN 100/11), odnosno, iščitavajući tu odluku pažljivo, dolazimo do saznanja da ona više ne bi bila na snazi, jer u čl. 162. Zakona o izmjenama i dopunama ZZZ (NN br. 84/11) stoji:
"Članak 162.a
Dok se visina isplate na osnovi rada u dežurstvu i rada po pozivu, odnosno naknade za pripravnost ne uredi kolektivnim ugovorom, visinu te isplate, odnosno naknade odlukom će, uz prethodno pribavljeno mišljenje sindikata, odrediti ministar."
...iz čega slijedi da bi se ipak trebale primijeniti odredbe čl. 60. - 62. novog GKU.
3. Također, novim GKU vraćamo se na stare dodatke na plaću, što se opet pretežito odnosi na nezdravstvene radnike, jer im se kratkog trajanja 7% dodatka na uvjete rada smanjuje na 5% od 01.06.2013., iako su svi oni mislili da su cijeli lipanj radili za 2% veću plaću, nažalost, prevarili su se.
Moramo primijetiti da niti nekadašnja tumačenja Povjerenstva za tumačenje GKU nisu na snazi, pa bismo trebali primjenjivati opet GKU ispočetka, bez onih bajnih tumačenja koja su nam često bila nejasna, neprecizna, dvosmislena i frustrirajuća.